Kilometri, uspon i vrijeme hodanja: kako procijeniti težinu planinarske staze?

Otvoriš opis planinarske staze i pročitaš: 12 kilometara, 700 metara uspona, pet sati hodanja. Brojke djeluju precizno, ali početniku često ne govore mnogo. Je li 700 metara uspona puno? Znači li 12 kilometara da možeš računati koliko će ti trebati kao kod šetnje po gradu? I uključuje li pet sati hodanja pauze?

Težinu planinarske staze ne možeš procijeniti prema jednom podatku. Duljina, uspon, vrijeme hodanja i teren moraju se gledati zajedno. Tek njihova kombinacija daje realniju sliku izleta.

 

Kilometri na planini nisu isto što i kilometri po ravnom

Ako bez problema možeš prošetati 15 kilometara gradom, to ne znači da ćeš jednako lako proći 15 kilometara planinarske staze. Na ravnoj podlozi najveći dio energije trošiš na kretanje naprijed. Na planini se penješ, spuštaš, prelaziš preko kamenja i korijenja, prilagođavaš korak nagibu i stalno reagiraš na teren.

Zato dva izleta jednake duljine mogu zahtijevati potpuno različitu količinu energije i vremena. Staza od 15 kilometara s blagim usponima može biti lakša od staze od 10 kilometara koja se gotovo neprestano strmo penje i spušta.

 

Kilometri su zato samo prvi podatak. Govore ti koliko je ruta duga, ali ne i koliko će biti naporna.

 

Što znači 700 metara uspona?

Kada kažemo da staza ima 700 metara uspona, govorimo o visini koju tijekom rute treba svladati penjanjem. Upravo je uspon jedan od podataka koji najviše mijenja doživljaj duljine staze.

Za grupu koju vodim, izlet od približno 12 kilometara i 700 metara uspona po terenu bez tehničkih poteškoća okvirno smatram srednje zahtjevnim. Takav uspon usporediv mi je s usponom na Sljeme i grupi će do vrha često trebati oko dva sata.

To nije univerzalna granica između laganog i srednje zahtjevnog planinarenja. Nekome je 700 metara uspona rutina, dok će osobi bez odgovarajuće kondicije predstavljati ozbiljan napor. Ako već znaš kako se osjećaš nakon 400, 700 ili 1.000 metara uspona, taj broj postaje vrlo korisna osobna referenca.

 

Zato nakon izleta nemoj pamtiti samo koliko si kilometara prošao. Zapamti i koliko si se popeo.

 

Visinska razlika i ukupni uspon nisu uvijek ista stvar

Ako kreneš s 300 metara nadmorske visine i popneš se izravno na vrh visok 1.000 metara, razlika između polazišta i vrha iznosi 700 metara. Ako se staza gotovo neprekidno penje, i ukupni uspon bit će približno toliko.

Ali zamisli valovitu stazu. Kreneš prema vrhu, popneš se 300 metara, spustiš 150, ponovno se popneš 250, opet se spustiš pa nastaviš prema cilju. Tvoje noge ne zanima samo koliko je cilj viši od polazišta. One su morale savladati svaki uspon na putu. Zato ruta može imati 500 metara visinske razlike između polazišta i najviše točke, a tijekom cijelog izleta skupiti znatno više ukupnog uspona.

 

Kada uspoređuješ dvije rute, provjeri govori li podatak koji gledaš o visinskoj razlici između polazišta i cilja ili o ukupnom usponu tijekom cijele trase.

 

Isti uspon može biti sasvim drukčiji

Ni podatak o ukupnom usponu ne govori sve. Petsto metara uspona raspoređenih kroz deset kilometara nije isto što i petsto metara uspona koncentriranih u nekoliko kilometara. U prvom slučaju možeš imati duge blage uspone i ravnije dijelove. U drugom će nagib biti mnogo izraženiji.

Tu u priču ulazi teren. Širok šumski put i kamenita strma staza mogu imati istu duljinu i isti uspon, ali nećeš se njima kretati jednakom brzinom niti će zahtijevati jednaku koncentraciju.

 

Zato brojke treba čitati kao kostur izleta, a teren mu daje stvarni karakter.

 

Što zapravo znači „pet sati hodanja“?

Vrijeme navedeno na planinarskom putokazu ili u vodiču nije obećanje da ćeš za toliko vremena stići do cilja. Hrvatski planinarski savez vrijeme hoda definira kao vrijeme potrebno prosječnom planinaru koji hoda umjerenim tempom, bez odmora. To znači da pet sati hoda ne mora značiti pet sati od trenutka kada kreneš do trenutka kada se vratiš ili stigneš na cilj.

Trebaš stati, popiti vodu, pojesti nešto, možda fotografirati pogled ili napraviti dužu pauzu na vrhu. Grupa se također kreće drukčije od pojedinca.

Vrijeme hoda zato koristi kao orijentaciju, a ne kao rok. Ako na putokazu piše dva sata do vrha, ne trebaš pokušavati dokazati da možeš stići za sat i četrdeset minuta. Jednako tako, ne treba zaključiti da nešto nije u redu ako ti treba dva i pol sata.

 

Važno je možeš li održavati tempo koji odgovara tvojoj kondiciji i završiti planirani izlet s dovoljno snage.

 

Zašto vrijeme s aplikacije nije uvijek tvoje vrijeme?

Digitalne karte i aplikacije mogu procijeniti koliko će ruta trajati, ali taj broj ne poznaje sve okolnosti koje ćeš susresti na terenu. Na trajanje utječu tvoja kondicija, tempo, broj i duljina pauza, podloga, nagib, vrućina, hladnoća i uvjeti na stazi. Na istoj ruti možeš jednom hodati znatno brže nego drugi put.

Kad sam počeo koristiti navigacijske aplikacije na terenu, brzo sam naučio da podatak na ekranu nije zamjena za procjenu stvarnih uvjeta. Aplikacija može izračunati vrijeme, ali ne zna kako se ti osjećaš nakon tri sata hodanja niti kakav će teren stvarno biti ispred tebe.

 

Zato je procijenjeno vrijeme još jedan podatak koji koristiš zajedno s ostalima, a ne broj prema kojem moraš hodati.

 

Kako spojiti kilometre, uspon i vrijeme u jednu procjenu?

Zamisli dvije staze. Prva ima 12 kilometara, 300 metara ukupnog uspona i vodi većinom blagim šumskim putem. Druga također ima 12 kilometara, ali 900 metara uspona i dugačke strmije dionice. Na papiru imaju jednaku duljinu. U stvarnosti nisu isti izlet.

Sada zamisli treću rutu: 18 kilometara, 400 metara uspona i većinom blag teren. Dulja je od obje, ali nekome tko dobro podnosi dugo hodanje može biti manje zahtjevna od 12 kilometara s 900 metara uspona.

Zato pri procjeni staze uvijek gledaj najmanje četiri stvari: duljinu, ukupni uspon, očekivano vrijeme hodanja i teren. Tek tada usporedi novu rutu s nečime što si već prošao. Ako znaš da ti je 12 kilometara i 600 metara uspona bilo ugodno, ruta od 13 kilometara i 700 metara uspona na sličnom terenu vjerojatno nije veliki skok. Ako si nakon tih 12 kilometara jedva završio izlet, ista nova ruta za tebe znači nešto sasvim drugo.

 

Brojke dobivaju smisao tek kada ih povežeš sa svojim iskustvom.

 

Ne postoji formula koja će ti uvijek reći koliko je staza teška

Bilo bi praktično kada bismo mogli zbrojiti kilometre i metre uspona te dobiti ocjenu od 1 do 10. Planina tako ne funkcionira.

Staza može biti kratka, a strma. Duga, ali blaga. Može imati malo uspona, ali teren po kojem se sporo krećeš. Na zahtjevnost mogu utjecati nadmorska visina, podloga i vremenski uvjeti, kao i tvoje iskustvo i kondicija. Zato dvije osobe mogu potpuno iskreno opisati isti izlet različitim riječima.

Cilj nije pronaći savršenu formulu, nego naučiti čitati podatke o stazi i povezivati ih s vlastitim iskustvom. Nakon dovoljno izleta 700 metara uspona više neće biti apstraktan broj. Znat ćeš kako tih 700 metara izgleda u tvojim nogama.

 

Tada ćeš puno lakše pogledati opis nepoznate staze i stvoriti realnu sliku onoga što te čeka.

 

Brojke ti govore što te očekuje na izletu. Ne govore jesu li tvoje tijelo, oprema i plan za taj dan spremni za njega. Zato u sljedećem članku Planinarske škole prelazimo s procjene staze na pripremu: Kako se pravilno pripremiti za planinarski izlet?