Kako početi planinariti ako nemaš iskustva?

Planinarenje ne mora početi velikim vrhom, dugim usponom ni kupnjom kompletne planinarske opreme. Ako nemaš iskustva, prvi korak je puno jednostavniji: trebaš pronaći stazu koja odgovara tvojoj trenutnoj kondiciji i steći osjećaj kako tvoje tijelo reagira na nekoliko sati kretanja u prirodi.

Za početak ti ne treba iskustvo planinara, ali trebaš biti realan prema svojim mogućnostima. Hodanje po planini ipak nije isto što i šetnja gradom ili nekoliko kilometara po ravnom.

Trebaš li biti u dobroj kondiciji da bi počeo planinariti?

Ne moraš biti sportaš, trčati ili redovito odlaziti u teretanu. Međutim, za planinarski izlet trebaš imati osnovnu kondiciju koja odgovara stazi koju si odabrao. Problem je što je „dobra kondicija“ vrlo relativan pojam. Netko svakodnevno hoda desetak kilometara, netko vikendom trči, a netko veći dio dana sjedi. Sve tri osobe mogu reći da se osjećaju sposobno, ali će uspon od nekoliko stotina metara doživjeti potpuno različito.

Kad razgovaram s nekim tko prvi put želi doći na moj izlet, često pitam: „Jesi li bio na Sljemenu i kako ti je bilo?“

Sljeme nije univerzalni test kondicije, ali meni kao vodiču služi kao praktična referenca koju mnogi ljudi poznaju. Ako se možeš popeti na Sljeme bez većih teškoća, imaš dobru početnu osnovu za velik dio izleta koje vodim. Ako ti je takav uspon vrlo naporan, to ne znači da planinarenje nije za tebe, nego da trebaš početi s kraćim stazama i manjim usponima.

U deset godina vođenja planinarskih grupa kroz moje je izlete prošlo više od 7.000 sudionika, od ljudi koji su tek počinjali planinariti do onih s mnogo iskustva. Jedna stvar koju sam kroz to vrijeme naučio jest da je važnije krenuti od svoje stvarne kondicije nego od izleta na koji bi želio otići.

Prvi izlet ne treba biti test izdržljivosti

Jedna od čestih početničkih pogrešaka je odabrati izlet prema fotografijama i odredištu, a tek nakon toga razmišljati o tome koliko je zahtjevan. Na fotografiji vidiš vrh, pogled ili jezero. Ne vidiš nekoliko sati uspona koji su prethodili toj fotografiji.

Planinarenje uključuje kilometre hodanja, uspone i silaske, neravan ili kamenit teren, promjene temperature i višesatni boravak na otvorenom. Ono što na papiru izgleda kao „samo 10 kilometara“ može biti sasvim drukčije iskustvo od deset kilometara šetnje po gradu. Zato prvi izlet ne treba dokazati koliko možeš. Treba ti omogućiti da upoznaš planinarenje i završiš dan s osjećajem da bi ponovno otišao.

Za prve izlete biraj kraće i poznate staze, umjeren uspon i teren bez tehničkih poteškoća. Kada nekoliko takvih izleta prođeš bez problema, postupno povećavaj zahtjevnost. Kako procijeniti težinu staze detaljnije ćemo objasniti u sljedećim člancima Planinarske škole.

Je li bolje prvi put krenuti s nekim iskusnijim?

Ako nikada nisi planinario, prve izlete korisno je napraviti s iskusnijom osobom, planinarskim društvom ili organiziranom grupom. Tako uz samu stazu počinješ učiti tempo, procjenu napora, ponašanje na terenu i pripremu za izlet.

Razlog nije samo pronalaženje puta. Promatrajući iskusnije planinare učiš stvari koje je teško dobiti čitanjem jednog vodiča: kojim tempom krenuti, kada napraviti pauzu, koliko često piti, kako se kretati po različitom terenu i kako procijeniti koliko ti je snage ostalo.

S vremenom počinješ povezivati kilometre, uspon, teren i vrijeme hodanja s vlastitim osjećajem napora. Upravo to iskustvo kasnije omogućuje da sam pogledaš neku stazu i procijeniš odgovara li ti. Planinarska samostalnost ne počinje time da znaš pratiti crtu na mobitelu. Počinje time da donosiš dobre odluke prije i tijekom izleta.

U grupi ne hoda svatko svojim tempom

Ako prvi put ideš na organizirani planinarski izlet, važno je razumjeti da se grupa razlikuje od samostalne šetnje. U istoj grupi netko će biti u odličnoj kondiciji i mogao bi hodati znatno brže, dok će drugome isti tempo biti zahtjevan. Zbog toga grupa treba imati zajednički ritam.

Kad vodim izlet, jedno pravilo često objasnim već na početku: pojedinac slijedi grupu, a grupa slijedi vodiča.

Brži sudionik ne određuje tempo zato što može hodati brže. Isto tako, organizirani planinarski izlet podrazumijeva poštivanje vremena polaska, dogovorenih pauza i uputa vodiča. Od sudionika očekujem dovoljno kondicije za opisani izlet, ali jednako su važni upornost, disciplina i korektan odnos prema ostalima. Na stazi nismo skup ljudi koji slučajno hodaju u istom smjeru. Funkcioniramo kao grupa.

Što ako shvatiš da je izlet pretežak?

To se događa, posebno ljudima koji još nemaju dovoljno iskustva da procijene vlastitu kondiciju. Velika je razlika između umora nakon nekoliko sati hodanja i situacije u kojoj već na početku uspona jedva možeš pratiti grupu. Ako ti je vrlo teško već na početku izleta, to može biti znak da si odabrao stazu iznad svojih trenutačnih mogućnosti.

Nastaviti pod svaku cijenu nije dokaz upornosti. Ponekad je razumnije vratiti se i sljedeći put odabrati primjereniji izlet. I to je iskustvo: sada znaš nešto o svojim mogućnostima što prije polaska nisi znao.

Ne moraš odmah kupiti sve što koriste iskusni planinari

Početnik lako može dobiti dojam da prije prvog izleta treba kupiti cipele, ruksak, štapove, tehničku odjeću, navigaciju i još desetak stvari. Oprema jest važna, ali oprema sama po sebi ne čini planinara. Za početak je važnije razumjeti kamo ideš, koliko ćeš hodati, kakav te teren očekuje i odgovara li taj izlet tvojoj kondiciji. Kako budeš stjecao iskustvo, puno ćeš lakše razumjeti što ti stvarno treba.

U Planinarskoj školi zato ćemo zasebno proći što ponijeti na jednodnevni izlet, kako se odjenuti, složiti ruksak te organizirati hranu i vodu. Ne moraš sve naučiti prije prvog koraka.

Tvoj prvi planinarski izlet

Za prvi izlet cilj nije osvojiti poznati vrh, nego upoznati kako tvoje tijelo reagira na planinarenje. Odaberi kraću i jednostavniju označenu stazu, po mogućnosti kreni s nekim iskusnijim i ostavi si dovoljno vremena. Nakon izleta zapamti tri osnovna podatka: koliko si hodao, koliki je bio uspon i kako si se osjećao.

Možda ćeš otkriti da ti deset kilometara nije nikakav problem, ali te 600 metara uspona ozbiljno umori. Možda ćeš nakon četiri sata hodanja imati osjećaj da možeš još dva. Upravo takva iskustva postupno stvaraju tvoju osobnu mjeru zahtjevnosti. Nakon nekoliko izleta više nećeš gledati samo odredište. Počet ćeš gledati kilometre, uspon, trajanje i teren te ih uspoređivati s onime što si već prošao. Tada planinarenje prestaje biti nepoznanica i postaje vještina koju postupno razvijaš.

A prvi korak prema tome je naučiti procijeniti koja je staza primjerena upravo tebi. Zato u sljedećem članku Planinarske škole odgovaramo na pitanje: Kako odabrati planinarsku stazu prema svojoj kondiciji i iskustvu?