Blog

Mnogi planinari kažu da se nakon izleta osjećaju bolje, smirenije i ispunjenije. Takav osjećaj nije rezerviran samo za iskusne planinare koji osvajaju visoke vrhove. Slično iskustvo često opisuju i ljudi koji povremeno odlaze u prirodu ili biraju lakše planinarske staze.

Posljednjih godina znanstvenici su pokušali objasniti zašto je tome tako. Sve više istraživanja pokazuje povezanost između redovitog boravka u prirodi, tjelesne aktivnosti i većeg životnog zadovoljstva.

Naravno, to ne znači da će planinarenje riješiti sve životne probleme ili da su svi planinari jednako zadovoljni. Ipak, postoje dobri razlozi zbog kojih upravo ova aktivnost kod mnogih ljudi potiče osjećaj ispunjenosti i dugoročnog zadovoljstva životom.

 

Planinarenje spaja više zdravih navika odjednom

Planinarenje nije samo hodanje od jedne točke do druge. Ono u isto vrijeme objedinjuje nekoliko navika za koje znamo da pozitivno utječu na zdravlje i kvalitetu života.

Prije svega, riječ je o tjelesnoj aktivnosti koja potiče rad srca, jača mišiće i poboljšava kondiciju. Istodobno se velik dio vremena provodi u prirodnom okruženju, daleko od gradske buke i svakodnevnih obveza.

Tu su i svjež zrak, promjena okruženja te prilika da nakratko usporimo tempo života. Za mnoge ljude upravo taj odmak od posla, ekrana i svakodnevnog stresa predstavlja jednako važan dio planinarenja kao i sama fizička aktivnost.

Upravo kombinacija svih tih čimbenika razlikuje planinarenje od mnogih drugih oblika rekreacije. Zato stručnjaci smatraju da ono može pridonijeti ne samo boljem fizičkom zdravlju, nego i većem osjećaju zadovoljstva životom.

 

Mali izazovi povećavaju osjećaj zadovoljstva

Jedan od razloga zbog kojih mnogi ljudi vole planinarenje krije se u osjećaju postignuća. Svaki uspon predstavlja mali izazov koji traži trud, upornost i korak više, ali je istodobno dostižan većini ljudi.

Kada stignemo do vidikovca ili planinskog vrha, osjećaj zadovoljstva ne proizlazi samo iz prekrasnog pogleda. Dolazi i iz spoznaje da smo vlastitim trudom ostvarili cilj koji smo si postavili. Upravo takva mala osobna postignuća mogu povećati osjećaj uspjeha i ojačati samopouzdanje.

Posebno je vrijedno to što se u planinarenju ne natječemo s drugima. Najčešće pokušavamo nadmašiti vlastite granice – prijeći nešto dulju stazu, svladati zahtjevniji uspon ili jednostavno ne odustati kada postane teško.

Možda upravo zato mnogi planinari nakon izleta kući ne nose samo lijepe fotografije, nego i osjećaj da su učinili nešto dobro za sebe. Takva iskustva, kada se ponavljaju iz tjedna u tjedan, mogu pridonijeti većem zadovoljstvu vlastitim životom.

 

Ljudi rijetko planinare sami

Za mnoge ljude planinarenje nije samo boravak u prirodi, nego i prilika za druženje. Na stazama se često stvaraju nova poznanstva, vode opušteni razgovori i dijele zajednička iskustva koja dodatno obogaćuju svaki izlet.

Za razliku od mnogih aktivnosti u kojima je naglasak na rezultatu ili natjecanju, planinarenje potiče suradnju. Ljudi si međusobno pomažu na zahtjevnijim dijelovima staze, ohrabruju jedni druge i zajedno dijele zadovoljstvo kada stignu na cilj.

Takvi zajednički trenuci mogu pridonijeti osjećaju pripadnosti, što je jedan od važnih čimbenika zadovoljstva životom. Čak i kratki razgovori tijekom hodanja mnogima znače više nego što se na prvi pogled čini.

O tome kako zajednička putovanja i izleti stvaraju snažnije međuljudske odnose detaljnije ćemo govoriti u jednom od sljedećih članaka ove serije.

 

Zadovoljstvo ne dolazi samo s vrha planine

Kada se govori o planinarenju, često se ističe dolazak na vrh i fotografija s prekrasnim pogledom. No mnogi iskusni planinari reći će da je upravo put do cilja ono što ovu aktivnost čini posebnom.

Sve počinje pripremom – odabirom staze, planiranjem izleta i iščekivanjem dana provedenog u prirodi. Zatim slijedi hodanje, razgovori, kratki odmori i postupno svladavanje uspona. Upravo taj proces omogućuje da se na neko vrijeme odmaknemo od svakodnevnih obveza i usmjerimo na trenutak u kojem se nalazimo.

Dolazak na vrh svakako donosi osjećaj zadovoljstva, ali on traje kratko. Ono što ostaje puno dulje jesu iskustva stečena tijekom cijelog izleta – vrijeme provedeno u prirodi, kretanje, druženje i osjećaj da smo učinili nešto dobro za svoje tijelo i um.

Možda je upravo zato planinarenje za mnoge ljude nije samo hobi, nego način života kojem se iznova vraćaju.

 

Planinarenje nije natjecanje, nego način života

Ljudi koji redovito planinare nisu nužno zadovoljniji zato što su osvojili više planinskih vrhova. Mnogo je važnije to što su pronašli aktivnost koja ih redovito pokreće, opušta i povezuje s prirodom.

Planinarenje spaja kretanje, boravak na svježem zraku, male osobne izazove i druženje s drugim ljudima. Upravo ta kombinacija može pridonijeti većem osjećaju ispunjenosti i zadovoljstva životom. Zato se mnogi planinari iznova vraćaju stazama – ne zbog osvajanja novih vrhova, nego zbog osjećaja koji im takvi izleti donose.

Naravno, planinarenje nije jedini put do kvalitetnijeg života. No za mnoge ljude ono je postalo jednostavna navika koja pozitivno utječe na fizičko i mentalno zdravlje te svakodnevno raspoloženje.

U sljedećem članku istražit ćemo još jedno zanimljivo pitanje – može li vikend proveden u prirodi povećati produktivnost na poslu?